Poreklo: severni deo Chile, prvenstveno obalne oblasti regiona Atacama Region u okolini mesta Guanillos Beach, Esmeralda, gde raste na izuzetno suvim kamenitim terenima, šljunkovitim padinama i pustinjskim ravnima na nadmorskim visinama od približno 500 do 1.500 m
Jedna od najmanjih i najsporije rastućih vrsta roda Eriosyce, nastanjena u ekstremno sušnim delovima pustinje Atakama, gde vlagu najvećim delom dobija iz obalskih magli i retkih padavina
Stabljika pojedinačna, retko sa nekoliko bazalnih izdanaka u starosti, spljošteno kuglasta do gotovo diskasta, 1–4 cm visoka i 2–6 cm u prečniku, tamnozelena, maslinastozelena, sivozelena do smeđezelena, često gotovo potpuno uvučena u supstrat tokom dužih sušnih perioda
Rebra 10–18, niska i slabo izražena, podeljena na sitne zaobljene kvržice raspoređene u pravilne redove
Areole male, okrugle, bele do sivkaste, gusto raspoređene, u mladosti sa kratkom vunom koja kasnije postaje gotovo neprimetna
Radijalnih bodlji 8–20, veoma promenljive dužine, tanke do srednje jake, bele, sivkaste, žućkaste ili smeđkaste, ravne ili blago zakrivljene, dužine 3–15 mm, često gusto prekrivaju telo biljke
Centralne bodlje 0–6, jače od radijalnih, usmerene prema spolja ili blago nadole, svetlosmeđe do tamnosmeđe, dužine 5–25 mm
Vuna slabo razvijena, uglavnom prisutna na vrhu biljke i mladim areolama
Cvetovi levkasti do široko otvoreni, 2–4 cm dugi i približno jednako široki, svetložuti, limunžuti do bledo žuti ili sa narandžastom nijansom; pojavljuju se pri vrhu stabljike tokom proleća i ranog leta
Plodovi mali, kuglasti do blago izduženi, suvi pri sazrevanju, skriveni među bodljama i vunom vrha biljke
Seme sitno, crno do tamnosmeđe, sa hrapavom površinom
Koren snažan, repast i zadebljao, prilagođen skladištenju vode tokom dugotrajnih perioda bez padavina
Vrsta izuzetno sporog rasta, ali veoma dugovečna; odrasli primerci često zadržavaju male dimenzije čak i nakon više decenija
Traži izrazito mineralan i veoma propustan supstrat sa visokim udelom šljunka ili grubog kvarcnog peska, uz minimalan dodatak organske materije
Tokom vegetacije zaliva se veoma oprezno i tek nakon potpunog sušenja supstrata; preterana vlaga predstavlja najčešći uzrok propadanja biljaka u kolekciji
Najbolje uspeva na veoma svetlom mestu sa mnogo direktnog sunca, ali uz dobru ventilaciju i zaštitu od dugotrajne letnje sparine
Zimi zahteva potpuno suvo mirovanje na temperaturama od 2–10 °C uz maksimalnu količinu svetlosti; hladno i suvo zimovanje podstiče zdrav rast i redovno cvetanje